Općenito

Autor: Iva Ledinsky Opačić, specijalizantica otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata

Svaku izraslinu na koži možemo nazvati tumorom. S obzirom na ponašanje dijelimo ih u dobroćudne ili zloćudne. Promjene na koži koje brzo rastu, mijenjaju se, krvare ili ne cijele tjednima zavređuju posjet liječniku opće medicine radi procjene za daljnim tretmanom.

Što se tumorski proces dijagnosticira u ranijoj fazi to će terapijski postupak biti brži, za bolesnika jednostavniji, bezbolniji i na kraju estetski i funkcionalno prihvatljiviji.

Zloćudni tumori kože

Najčešće nastaju zbog višegodišnjeg izlaganja suncu, predominatno u osoba svijetle puti. Javljaju se u ljudi čiji je imunuloški sustav oslabljen,  a mnogo su rjeđe posljedica nasljednih bolesti.

Vrste

• Bazocelularni karcinom

Najčešći je karcinom kože. Često ga se naziva poluzloćudnim (semimalignim) jer samo iznimno daje metastaze, a nakon cjelovitog odstranjenja izliječenje je gotovo stopostotno. Njegova zloćudnost očituje se s obzirom na mjesto nastajanja (primjerice rub oka, vršak nosa) gdje i mala promjena može ugroziti čitav organ. S druge strane dugotrajni rast tumora i njegovo zanemarivanje mogu dovesti do razaranja iznimno čvrstih tkiva, kao štu su primjerice kosti.

• Planocelularni karcinom

Nakon bazocelularnog karcinoma drugi po učestalosti pojave. Tumor, koji osim lokalnog širenje karakterizira i mogućnost davanja udaljenim metastaza.

• Aktinička keratoza (solarna keratoza)

Naziva se i prekancerozom, odnosno ranom fazom kožnog karcinoma u koji se može razviti.

Simptomi

Što bi moglo upućivati na razvoj kožnog tumora ?

• novonastala brzo rastuća promjena,
• ranica ili krastica koja ne cijeli tjednima, krvari, bolna je na dodir, nepravilno je ograničena od okolne kože,
• neravne, hrapave, ljuskajuće, zacrvenjene promjene po koži.

Svi ovi simptomi ne trebaju nužno odgovarati kožnom karcinomu, ali ukoliko traju duže od nekoliko tjedana upozorenje su za posjet liječniku opće medicine.

Čimbenici

Rizični faktori su:

• Izloženost sunčevim (ultraljubičastim) zrakama, UVA i UVB
• Nekontrolirano korištenje studija za sunčanje
• Izloženost spojevima, arsena, čađi, mineralnim uljima

Rizične skupine

• Osobe sa svijetlom puti (posebice albino osobe koje nemaju zaštitni pigment)
• Osobe koje čitav dan  provode na otvorenom (poljoprivrednici, ribari i sl.)
• Imunokompromitirane osobe (primjerice moguća nuspojava dugotrajnog uzimanja imunosupresiva nakon transplatacije nekog organa)
• Osobe s genetskim nedostacima – nasljednim bolestima (xeroderma pigmentosum – bolest kod koje pojedincu neodostaju mehanizmi za «popravak» grešaka u koži nastali djelovanjem sunca)

Izbjegavanje svih navedenih rizičnih faktora najbolja je prevencija nastanka tumora kože.

Zaštitu od sunca; kreme sa zaštitnim faktorom, prikladna odjeća i pokrivala za glavu, treba koristiti od najranije životne dobi. Boravak na suncu najrizičniji je ljeti između 10 i 16 sati.

Izlaganje svim rizičnim čimbenicima djeluje kumulativno (koža pamti). Nakon višegodišnjeg djelovanja sunčevih zraka dolazi do kroničnih promjena na koži, s pojavom kožnog tumora kao najlošijeg ishoda. Tada primjena zaštitnih mjera ne može biti garancija da se nakon liječenja prvog, neće pojaviti neki drugi kožni tumor (upravo zbog kumulativnog učinika od prethodnih godina, odnosno desetljeća).

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda bolesnika, odnosno uzimanjem dijela  promjene u svrhu pregleda pod mikroskopom.

Podrazumijeva:

• klinički pregled: liječnik na temelju svog iskustava procjenjuje o kakvom se kožnom tumoru radi.

• citobris/citopunkcija: uzimanje dijela promjene radi pregleda pojedinačnih stanica pod mikroskopom.

• biopsija: pregledavanje komadića tkiva po mikroskopom.

Liječenje

Terapijski postupak će biti izabran u dogovoru liječenika i bolesnika. Mora uključivati postupak kojim će se u cijelosti ukloniti tumorska promjena i eventalna metastaza, misleći istovremeno na funkcijske i estetske elemente terapijskog postupka.

• Kirurško odstranjenje

Nakon kirurške resekcije tumorskog procesa slijedi pregled tumora pod mikroskopom patologa koji će utvrditi o kakvoj se vrsti tumora radi i da li je odstranjen u cijelosti. Kirurški postupak se danas najčešće primjenjuje, te od svih metoda daje najbolje rezultate.

• Iradijacija (zračenje)

Može se primijeniti samostalo, ili mnogo češće u kombinaciji nakon operacije ukoliko postoji sumnja da tumor nije u cijelosti odstranjen. Po uspješnosti kad se primjenjuje samostalno zaostaje za kirurškim liječenjem.

• Krioterapija

Koristi se tek za manje promjene. U pojednim zemljama svijeta iznimno popularna i cijenjena metoda koja koristi tekući dušik za «smrzavanje» tumora. Zahtijeva veliko iskustvo, a nedostatak joj je nemogućnost pregleda tumora pod mikroskopom jer se tijekom postupka čitav preparat uništi.

• LASER

Metoda koja se u nas samo iznimno primjenjeje, a podrazumjeva uništavanje tumora putem laserske zrake. Zahtijeva korištenja lasera određene valne duljine, a može se primjeniti samo na površne tumore. Po operaciji nije moguće provjeriti da li je tumor u cijelosti odstranjen.

• Elektrodisekcija

Metoda koja se u nas vrlo rijetko primjenjeuje. Elektronožem (ili kiretom) odljušti se manji površni tumor kojem po odstranjenju također ne možemo odrediti cjelovitost resekcije.

• Kemoterapija

Za manje površne promjene moguće je primjenti i kemoterapeutik u kremi (5-Fu). Primjena je iznimno ograničena.

Praćenje

U dogovoru sa svojim liječnikom bolesnik u kojeg je dijagnosticiran bazocelularni ili planocelularni karcinom trebao bi redovito dolazi na kontrolne preglede. Razlog kontrola nije pregled samo tretirane lokalizacije, već i rano otkrivanje ev. novog tumorskog procesa.

Kontrole su u ranom postoperativnom tijeku nešto češće, a potom tek jednom godišnje.