Općenito

Autor: Sandra Baranović, specijalizantica otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata

Većina je svih kožnih promjena (tumora u širem smislu) dobroćudna.

Njihovo poznavanje je nužno radi razlikovanja dobroćudnog od zloćudnog.  Osim kliničkog iskustva liječniku u diferencijaciji pomaže citobris ili biopsija opisanog procesa. Često tek kirurški postupak, te pretraga pod mikroskopom daje odgovor o kakvoj se promijeni radi.

Promjene za koje liječnik utvrdi da su dobroćudne uklanjaju se većinom iz estetskih razloga, a tek manjim djelom zbog toga što veličinom ili pak lokalizacijom narušavaju funkciju pojedinog dijela tijela.

Tek malen broj dobroćudnih promjena ima potencijal zloćudne transforamacije (npr. displastični nevus, plavi nevus i sl.). Oni zahtijevaju kirurški tretman.

Najčešće su:

• Nevusi – nenasljedne promjene koje nastaju kao posljedica poremećaja u embrionalnom razvitku. Izgrađene su od keratinocita i/ili melanocita (stanica koje su sastavni dio kože i koje stvaraju pigment melanin kao posljedicu izloženosti sunčevim zrakama). Uglavnom su dobroćudne, a tek melen dio njih ima mogućnost maligne pretvorbe (blue nevusi, displastični nevusi i sl.)

• Keratoze – nastaju redovito u starijoj životnoj dobi i prezentiraju se kao žučkasto do tamna zadebljanje kože koje su sklona ljuskanju.

• Hemangiomi – neoštro ogranične promjene crvenkaste boje koje odgovaraju spletu proširenih krvnih žila ili krvih prostora.

• Epidermoidne ciste – kuglaste tvorbe iznad razine kože koje nastaju nakupljanjem loja u dubljim slojevima kože, a uzrokovane su začepljenjem izvodnog kanala koji se nalazi uz bazu dlaka.

Čimbenici

Dobroćudne promjene koje nastaju na koži mijenjaju se tijekom života, od najranijeg djetinjstva pa sve do starije životne dobi. Izloženosti ultraljubičastom zračenju (suncu, solariju), raznim kemijskim i fizikalnim čimbenicima djeluje da se one dinamično mijenjaju; rastu, mijenjaju boju i oblik. Sama njihov nastanak genetski je uvjetovan.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda bolesnika, odnosno uzimanjem dijela promjene u svrhu pregleda pod mikroskopom.

Podrazumijeva:

• klinički pregled: liječnik na temelju svog iskustava procjenjuje o kakvom se kožnom tumoru radi.

• citobris/citopunkcija: uzimanje dijela promjene radi pregleda pojedinačnih stanica pod mikroskopom.

• biopsija: pregledavanje komadića tkiva po mikroskopom.

Liječenje

Terapijski postupak će biti izabran u dogovoru liječenika i bolesnika, te će uključivati postupak kojim će se nastojati u cijelosti ukloniti tumorska promjena.

• Kirurško odstranjenje

Nakon kirurške resekcije tumorskog procesa slijedi pregled tumora pod mikroskopom patologa koji će utvrditi o kakvoj se vrsti tumora radi i da li je odstranjen u cijelosti.

• Krioterapija

Metoda koja tekučim dušikom zamrzava tumor. Nnedostatak joj je nemogućnost pregleda tumora pod mikroskopom jer se tijekom postupka čitav preparat uništi.

• Laser

Metoda kojom tumor biva uništen korištenjem laserske zrake. Zbog tehnike operacije  po operaciji nije moguće provjeriti da li je tumor u cijelosti odstranjen.

• Elektrodisekcija

Metoda koja se u nas vrlo rijetko primjenjeuje. Elektronožem (ili kiretom) odljušti se površni tumor kojem po odstranjenju također ne možemo odrediti cjelovitost resekcije.

Praćenje

Dobroćudne promjene uglavnom nije potrebno kontrolirati.