Općenito

Žlijeze slinovnice stvaraju slinu, lučevinu koja štiti i održava vlažnom sluznicu usta i ždrijela, olakšava gutanje te sadrži enzime bitne u početnim procesima probave hrane. Prema veličini razlikujemo velike i male žlijezde slinovnice.

U velike slinovnice ubrajamo 3 parne žlijezde:

• parotidu ili doušnu žlijezdu (smještenu većim dijelom ispred i ispod uha),
• submandibularnu ili podčeljusnu žlijezdu (smještenu u prednjem gornjem dijelu vrata ispod donje čeljusti),
• te sublingvalnu ili podjezičnu žlijezdu (smještenu ispod jezika).

Male slinovnice čini ukupno 600-1000 sićušnih žlijezda raspoređenih po sluznici usta, ždrijela i grkljana.

Tumori žlijezda slinovnica nisu česti i čine oko 6% svih tumora u području glave i vrata.

Osnovna podjela razlikuje dobroćudne i zloćudne tumore žlijezda slinovnica, a u svakoj od te dvije grupe postoji više od 10 različitih podvrsta tumora koji se osim u mikroskopskoj građi razlikuju i u biološkom ponašanju, sklonosti metastaziranja u udaljenje organe te načinu liječenja i prognozi.

Od ukupnog broja svih tumora žlijezda slinovnica više od polovice je dobroćudnih. Gotovo 80% svih tumora nastaje u parotidi, od kojih su ¾ dobroćudni. Što je žlijezda manja, veća je vjerojatnost da je tumor zloćudan.

Čimbenici

Uzroci zbog kojih nastaju tumori u žlijezdama slinovnicama nisu u potpunosti poznati.

Kliničkim istraživanjima prepoznato je nekoliko rizičnih čimbenika:

• niske doze zračenja: bolesnici koji su liječeni zračenjem najčešće zbog drugih tumora u području glave i vrata 15-20 godina nakon zračenja češće razvijaju tumor u parotidi,
• pušenje: u samo jedne vrste tumora (Warthinov tumor) postoji veća učestalost među pušačkom populacijom,
• štetne tvari u radnoj okolini: većem riziku izloženi su radnici u industriji gume, vodoinstalateri te radnici izloženi azbestu i silikatnoj prašini.

Dijagnoza

Budući da je većina žlijezda slinovnica dostupna samopregledu i vizualizaciji najveći broj bolesnika javlja se liječniku u početnom stadiju bolesti. 

Simptomi:

• bezbolna oteklina na mjestu neke od žlijezda slinovnica – najćešći simptom zbog kojeg bolesnici dolaze na pregled, iako upućuje na tumor, može se javiti i kod  nekih netumorskih bolesti.

Ukoliko su prisutni neki od sljedećih simptoma veća je vjerojatnost da se radi o zloćudnom tumoru:

• nagli rast otekline,
• bol,
• promjene okolne kože,
• istodobno prisustvo čvora na vratu,
• pareza facijalnog živca – asimetrija pokreta lijeve i desne strane lica koja nastaje ukoliko tumor koji raste u parotidi zahvati facijalni živac koji prolazi kroz žlijezdu a bitan je za pokretanje mišića lica.

Dijagnoza:

Nakon što liječnik kliničkim pregledom postavi sumnju da se radi o tumoru nužno je obaviti dodatne pretrage:

• Ultrazvuk – daje precizne podake o smještaju i veličini tumora,
• Citološku punkciju: pretraga kojom se tankom iglom uzme uzorak za analizu, a kojom se mogu razlikovati dobroćudni od zloćudnih tumora, te isključiti neke netumorske bolesti,
• CT i/ili magnetsku rezonanciju : nisu obavezni ali u određenim slučajevima mogu dati dodatne podatke o veličini i proširenosti tumora.

Liječenje

Kirurško liječenje:

Operacija je  liječenje izbora svih tumora žlijezda slinovnica, a vrsta i opseg operativnog zahvata ovisi o lokalizaciji tumora.

Ukoliko je tumor smješten u parotidi minimalna operacije je superficijalna parotidektomija (operacija kojom se ukloni površinski dio parotidne žlijezde i očuva facijalni živac bitan za pokrete lica). Kod uznapredovalih zloćudnih tumora parotide potrebno je učiniti totalnu parotidektomiju (operacija kojom se ukloni cijela parotidna žlijezda s očuvanjem facijalnog živca ili pak njegovim presijecanjem ukoliko je zahvaćen tumorom.)

Minimalna operacija kod tumora malih žlijezda slinovnica te submandibularne i sublingvalne žlijezde je potpuno uklanjanje zahvaćene žlijezde. 

Ukoliko je bolest metastazirala u limfne čvorove na vratu, operativi zahvat se proširi te se istodobno kirurški uklone zahvaćeni čvorovi. (tzv. operacija disekcije vrata).

Nekirurško liječenje:

Kod nekih vrsta tumora  i kod uznapredovalih stadija potrebno je nakon operacije bolesnike zračiti. Zračenje je i jedini oblik liječenja kod bolesnika u kojih operativni zahvat nije mogući zbog općeg lošeg stanja bolesnika ili pak zbog veličine i smještaja samog tumora.

Kod bolesnika u kojih se bolest proširila na druge organe liječenje se provodi kemoterapijom.

Praćenje

Po zavšetku liječenja potrebno je kontinuirano praćenje bolesnika.

U početku kontrole moraju biti češće, svakih 2-3 mjeseca, potom svakih 6 mjeseci, a jednom godišnje bolesnike je potrebno kontrolirati doživotno.