Općenito

Bolest kod koje je kirurški zahvat glavna terapija.

Štitnjača je organ čiji izgled podsjeća na leptira, a nalazi se na donjem dijelu vrata, neposredno iznad prsne kosti. Metabolički je izrazito aktivan organ čiji rad utječe na normalno funkcioniranje čitavog tijela. Hormoni štitnjače (T3 i T4) djeluju na regulaciju krvnog tlaka, procese rasta i razvoja tijela, regulaciju tjelesne težine kroz anaboličke i kataboličke procese. Uz štitnjaču se nalaza četiri dodatne žlijezde, paratireoidna tjelešca, koja reguliraju razinu kalcija u krvi koji je važan za izgradnju kosti.

Razlikujemo:

• dobro diferencirane tumore (papilarni i folikularni) – koji nakon provedene terapije imaju izvrsnu prognozu,
• slabo diferencirane tumore (medularni i anaplastični) – koji se rjeđi, agresivniji, ranije metastaziraju, te imaju lošiju prognozu.

Karcinomi štitnjače se češće dijagnosticiraju u žena, uglavnom u dobi između 25 i 65 godine života. Kvalitetna ultrazvučna dijagnostika praćena sa ciljanom citološkom punkcijom sumnjivih čvorova u štitnjači, jedan je od razloga što prema statističkim podacima učestalost karcinoma štitnjače raste zadnjih nekoliko desetljeća. Međutim primjenom suvremenih terapijskih postupaka (kirurgija i potom radiojod ablacija) uspješnost liječenja karcinoma štitnjače je iznimna.

Čimbenici

Bolesnici koji su iz nekog razloga liječeni zračenjem u području glave i vrata imaju povećani rizik za nastanak karcinoma štitnjače. Taj rizik, s obzirom na ostalu populaciju, postaje značajan 5 godina nakon zračenja. Nije neobično da karcinom štitnjače bude otkriven u osoba koje su završili s iradijacijom prije više od 20 godina. Kontakt s nuklearnim otpadom djeluje na štitnjaču gotovo istovjetno kao i medicinska iradijacija, posebice ako se dogodio u ranom djetinjstvu.

Ostali rizični čimbenici za razvoj karcinoma štitnjače su:

• čvorasto promijenjena štitnjača,
• obiteljsko nasljeđe (posebice kod medularnog karcinoma štitnjače),
• ženski spol.

Dijagnoza

Rutinskim pregledom, ultrazvukom (UZV) štitnjače, u većine ljudi se može pronaći više čvorova, veličine od nekoliko milimetara pa sve do nekoliko centimetara.

Većina tih čvorova su

• dobroćudni; nodularne strume, koloidne ciste, dobroćudni tumori (folikularni adenomi, tumori Hurthlovih stanica) i sl.
• tek manji broj njih predstavlja zloćudne tumore; papilarni, folikularni, medularni i anaplastični.

Dijagnoza svih karcinoma štitnjače se postavlja na temelju:

• citološke punkcije – tankom iglom se pod kontrolom ultrazvuka uzima dio otkrivenog čvora u štitnjači koji se potom pod mikroskopom pregledava i postavlja dijagnoza.

Ukoliko je potrebno prije operativnog zahvata učiniti će se dodatne pretrage:

• ultrazvuk vrata,
• scintigrafija štitnjače,
• CT ili MR glave i vrata,
• te iznimno rijetko PET-CT.

Prije operacije biti će određeni hormoni štitnjače, najčešće TSH i fT4 koji u potpunosti daju odgovor u hormonalnom status organizma.

Liječenje

Radikalan kirurški zahvat znači izlječenje u 99% slučajeva s karcinomima štitnjače.

Kirurgija je primarna terapija svih karcinoma štitne žlijezde. Najčešće se odstranjuju oba režnja štitnjače (lijevi i desni), te se na strani tumora preventivno odstranjuju limfnih čvorova koji se nalaze između štitnjače i dušnika (paratrahealna disekcija). Minucioznom tehnikom, uz veliku frekvenciju operativnih zahvata, potpomognutu sa upotrebom suvremenih endoskopskih uređaja (harmonični nož, bipolarne škare i sl.) moguće je uz minimalni rez na vratu radikalno učiniti operativni zahvat; sačuvati povratne živce odgovorne za uredan govor, kao i paratireoidne žlijezde koje reguliraju koncentraciju kalcija u krvi.

Papilarni karcinom štitnjače je najbolje liječeni karcinom ljudi. Čak i pojavnost metastaza na vratu ne mijenja prognozu bolesti. Na njega otpada više od 90% svih karcinoma štitnjače. Značajno se više javlja u žena, no u muškaraca. Izloženost radioaktivnom zračenju u djetinjstvu ili tijekom života značajno povećava rizik za njegov nastanak. Za folikularni karcinom, koji se javlja mnogo rjeđe,  mogli bi zaključiti da je po prognozi sličnih karakteristika.

S druge strane anaplastični karcinom štitnjače se izrazito slabo liječi, unatoč primjeni svih modernih i raspoloživih metoda liječenja. Radi se o iznimno rijetkom tumoru, s pojavnošću od svega jednog novog bolesnika svake godine na 1 000 000 stanovnika. Smatra se da nastaje iz zanemarenog papilarnog karcinoma koji se godinama ne liječi.

Posebnu vrstu predstavlja medularni karcinom. Uglavnom se dijagnosticira sporadično, ali se može javiti i tijekom djetinjstva u sklopu MEN sindroma. Radi se o poremećaju kod kojeg se osim tumora štitnjače javljaju tumori paratireoidnih i nadbubrežnih žlijezda. U takvih osoba potrebno je učiniti genetski probir te rizične osobe preventivno operirati; odstraniti štitnjaču kako u njoj ne bi nastao karcinom.

Kod papilarnih i folikularnih karcinoma nakon provedenog operativnog zahvata bolesnici prolaze kroz skeniranje tijela jodom (body scan). Ovisno o stadiju bolesti radi odstranjenja svih zaostalih stanica štitnjače u tijelu pojedini bolesnici primiti će terapijsku dozu radioaktivnog joda.

Kod medularnih karcinoma kirurški zahvat je konačna terapija. Tek kod uznapredovalih faza bolesti u obzir dolaze radioterapija odnosno kemoterapija. Za anaplastične karcinome ukoliko zbog opsega bolesti nije moguće provesti kirurško liječenje na raspolaganju je zračenje i kemoterapija.

Praćenje

Općenito vrijedi pravilo da se karcinomi štitnjače izrazito dobro liječe. Nakon završetka liječenja u bolesnika se uvodi supstitucijska terapija sintetskim hormonima štitnjače (levotiroksin) koji se uzima jednom dnevno čitav život. Bolesnici se mogu vratiti svojim prethodnim obiteljskim i društvenim obavezama u punom opsegu, a za žene u generativnoj dobi nema zapreke da nakon operativnog zahvata postanu majke.

Kontrole podrazumijevaju jedan ili više postupaka.

• kontrolu hormona štitnjače,
• UZV ležišta štitnjače i vrata,
• određivanje tireoglobulina (TG) u krvi (papilarni karcinom),
• određivanje kalcitonina u krvi (medularni karcinom),
• bodyscan (pretraživanje tijela radioaktivnim jodom).