Općenito

Grkljan (glasovna kutija) je organ smješten u sredini vrata, dio je dišnog i probavnog sustava. U njemu nastaje glas voljnim pokretima glasnica. Građen je od sluznice koja ga oblaže iznutra, hrskavice koja mu daje oblik te mišića koji ga pokreću. Grkljan je podjeljen u tri anatomske podjedinice s obzirom na pojavu i prognozu tumora koji se u njima pojavljuju. To su:

• supraglotis (dio grkljana iznad glasnica),
• glotis (dio grkljana u kojem se nalaze glasnice) i
• infraglotis (dio grkljana ispod glasnica).

Karcinom grkljana je na 21. mjestu po učestalosti karcinoma u općoj populaciji. Većina karcinoma grkljana nastaje u području glotisa, a s obzirom na histološku građu, najčešći je planocelularni karcinom.

Patološko širenje karcinoma grkljana može se opisati kao lokalno invazivno (ograničeno na grkljan), regionalno u obliku metastaza u limfne čvorove, te hematogeno (putem krvi) dajući udaljene metastaze, najčešće u pluća.

Čimbenici

Neposredna Izloženost specifičnim patogenim tvarima iz čovjekove okoline, te njihov kumulativan učinak, kao i određen stil života povećavaju rizik nastanka karcinoma larinksa.

Tako je pušenje duhanskih proizvoda najvažniji rizični faktor za nastajanje karcinoma larinksa. Dugoročna konzumacija alkohola također je usko povezana s nastankom karcinoma larinksa, a u sinergiji s pušenjem duhanskih proizvoda nekoliko puta povećava šansu nastanka istoga. Infekcija određenim tipovima humanog papiloma virusa (HPV), kao i izloženost nekim kemijskim suspstancama (nikal, azbest, pare sumporne kiseline) povećavaju rizik razvoja karcinoma larinksa.

Karcinom larinksa najčešće se javlja kod muškaraca, iznad 55 godine života. U rizičnu skupinu za razvoj karcinoma larinksa također spadaju bolesnici koji su već jednom preboljeli neki od karcinoma glave i vrata ili karcinom pluća.

Dijagnoza

Rano otkrivanje znatno povećava mogućnost izlječenja, smanjuje opseg liječenja, te zadržava kvalitetu života nakon provedenog liječenja.

Simptomi koji mogu upućivati na karcinom larinksa su nespecifični, samo alarmiraju na odlazak liječniku koji će detaljnim pregledom utvrditi radi li se o karcinomu. Neki od najčešćih simptoma su:

• novonastala ili kronična promuklost (promjene glasa),
• bolno grlo (bol koja se širi u uho i ne prolazi nakon 2 tjedna),
• čvor ili oteklina na vratu koji perzistiraju više od 2 tjedna,
• otežano disanje i gutanje,
• kašalj i skašljavanje krvi,
• te gubitak na težini.

Detaljna anamneza i otorinolarigološki status temelj su u dijagnostici karcinomom larinksa. Daljnje specifične pretrage kao što su fiberendoskopija, CT vrata, MR glave i vrata, ultrazvuk vrata, citopunkcija čvorova na vratu, biopsija tumora, akt gutanja nužni su u procjeni stupnja proširenosti karcinoma u području larinksa i u ostalim djelovima tjela (metastaze).

Nakon provedenih pretraga bolesnik i njegovi nalazi podvrgnuti su detaljnoj analizi gdje se provodi klasifikacija tumora i njegove proširenosti (eng. stagenig), te se odlučuje o daljnjem liječenju.

Liječenje

Odabir metode liječenja pacijenata s karcinom larinksa ovisi o stupnju proširenosti bolesti. Pri odabiru same metode liječenja valja voditi računa o:

• radikalnosti liječenja (potpuno odstranjenje tumora i/ili metastaza),
• te postoperativnoj funkcionalnosti operiranog područja (očuvanje funkcija disanja i gutanja, te očuvanje glasa).

Liječenju treba pristupiti sistematično i individualno za svakoga pacijenta uzimajući uobzir sve relevantne faktore (socioekonomski status, komorbiditete i suradljivost pacijenta). Zato se u specijaliziraim onkološkim ustanovama formiraju onkološki timovi koje čine kirurzi, radiolozi, onkolozi radioterapeuti, internistički onkolozi, te patolozi.

Kirurško liječenje je i dalje temelj liječenja karcinoma larinksa. Ovisno o veličini i proširenosti karcinoma larinksa kirurško liječenje može biti minimalno invazivno uz upotrbu mikroskopa i LASER-a uz očuvanje nezahvaćenih anatomskih struktura kod manjih tumora, do radikalnih ablativnih operacija larinksa sa disekcijom zahvaćenih limfnih čvorova vrata.

Radioterapijsko liječenje karcinoma larinksa može se koristiti kao primarna terapija (tzv. liječenje očuvanja organa) koja se koristi kod dobro ograničenih, manjih tumora koji zahvaćaju jednu anatomsku jedinicu. Radioterapijsko liječenje se uz kemoterapijsko liječenje koristi i kao adjuvantna (dodatna) terapija nakon kirurškog liječenja ili kao primarna terapija kod izrazito velikih i proširenih tumora ili kod bolesnika koji zbog drugih razloga ne mogu biti podvrgnuti kirurškom liječenju.

Praćenje

Bolesnici liječeni zbog karcinoma larinksa u prvih tri do pet godina zahtijevaju redovite kontrole zbog visoke učestalosti recidiva tumora u području larinksa, te pojave regionalnih i udaljenih metastaza, ali i zbog pojave novih primarnih tumora glave i vrata. Sve bolesnike koji su prošli liječenje ili su u toku liječenja zbog karcinoma larinksa potiče se na promjene životnih navika, prestanka pušinja i konzumacije alkohola.

Rehabilitacija bolesnika s karcinomom larinksa počinje prije početka planiranog liječenja, upoznavanjem pacijenta i njegove obitelji s postojećim stanjem i ishodom liječenja, upozoravanjem na moguće komplikacije i postupke koji će zbog njih uslijediti, te osiguravanjem psihološke pomoći. Bolesnici nakon parcijalnog zahvata na larinksu ili nakon radikalnog odstranjenja larinksa suočavaju se sa gubitkom dijela identiteta. Dio se odnosi na vanjski izgled (traheostoma, ožiljci nakon operativnog zahvata i provedenog radioterapijskog liječenja, postavljena nazogastrična sonda), dio na poremećene fiziološke funkcije (otežano gutanje i otežano disanje), a dio na gubitak sposobnosti neposredne komunikacije s okolinom zbog otežane ili nikakve fonacije (mogućnosti govora). Ponovna uspostava govorne komunikacije kod tih pacijenata, važan je dio rebalitacije i povećanja kvalitete života. Provodi se na više načina:

• Učenjem ezofagealnog govora
• Korištenjem vanjskog govornog pomagala
• Ugradnjom govorne proteze

Stručni timovi specijalizirani za rehabilitaciju gutanja i govora pristupaju svakom bolesniku pojedinačno uzimajući uobzir opseg operacije, mogućnost savladavanja određene tehnike, te potrebe bolesnika i posljedične kvalitete života.

Rehabilitacija bolesnika nakon liječenja karcinoma larinksa je kompleksna, ali sa vrlo dostižnim ciljem -vratiti bolesnika u zajednicu kao jednako vrijednog člana.