Općenito

Rak dojke je bolest koja nastaje zloćudnom pretvorbom stanica koje su dio pojedinih građevnih dijelova dojke  (najčešće su to stanice mliječnih kanalića ili mliječnih žlijeza u dojci).

Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena u Hrvatskoj i izaziva najveći broj smrti od zloćudne bolesti među ženama u Hrvatskoj. U ranoj fazi bolest je potencijalno potpuno izlječiva te je od ključne važnosti redovito provoditi preglede dojki radi pravovremenog otkrivanja bolesti. Zbog navedenoga je Hrvatski zavod za javno zdravstvo osmislio Nacionalni program ranog otkrivanja raka dojke kojim su obuhvaćene sve žene u dobi od 50-69 godina. U okviru programa žene se pozivaju na besplatni mamografski pregled svake dvije godine. Cilj programa je otkriti rak dojke u što ranijoj fazi te smanjiti smrtnost od raka dojke za 25-30%.

Rak dojke je vrlo raznolika bolest. Obzirom na osobine samog tumora što se određuje prilikom mikroskopske analize tkiva tumora dobivenog nakon operativnog zahvata ili biopsije razlikujemo otprilike dvadesetak različitih podtipova bolesti. Svaki od podtipova na neki način predstavlja bolest za sebe jer pojedini tipovi zahtjevaju različiti terapijski pristup i imaju različitu prognozu, što je naravno uvjetovano i stupnjem proširenosti bolesti u trenutku njezina otkrivanja.

SIMPTOMI

• Prvi simptom raka dojke obično je pojava kvržice u području dojke koju bolesnica sama napipa.
• Ostali simptomi mogu uključivati promjene u obliku ili veličini dojke,
• promjene na koži dojke (crvenilo, zadebljanje ili uvlačenje kože),
• uvlačenje bradavice,
• pojavu sekrecije iz bradavice (moguće i sukrvave) itd.

Sve navedene promjene mogu i ne moraju biti praćene bolovima u dojci.

U početnoj fazi bolesti, kada je tumor mali i ograničen na dojku, bolest je potpuno bez simptoma i tada se obično otkrije slučajno prilikom mamografskog ili ultrazvučnog pregleda dojki.

U uznapredovaloj fazi bolesti dominiraju simptomi koji su posljedica širenja tumora u okolna ili udaljena područja krvlju ili limfom – uvećani i opipljivi limfni čvorovi u području pazuha ili vrata, bolovi u kostima, nenamjerni gubitak tjelesne mase, nedostatak zraka, kašalj, bolovi ispod desnog rebrenog luka, žutica itd.

Čimbenici

Rizični čimbenici za razvoj raka dojke uključuju vanjske i unutarnje čimbenike.

Na vanjske čimbenike je moguće utjecati vlastitim ponašanjem, a to su na primjer povećana tjelesna težina, povećana količina masnoća u prehrani, smanjena tjelesna aktivnost, konzumiranje alkohola, uzimanje hormonski baziranih lijekova (oralni kontraceptivi ili hormonsko nadomjesno liječenje), kasna prva trudnoća i ne dojenje djeteta, izloženost ionizirajućem zračenju itd.

Unutarnji čimbenici za nastanak raka dojke su oni na koje nije moguće utjecati, a uključuju ženski spol, stariju životnu dob, kasnu pojavu prve menstruacije, kasnu menopauzu, a 5-10% bolesnica ima nasljednu sklonost nastajanju tumora dojke uzrokovanu mutacijom određenih gena (najpoznatija je mutacija BRCA1 i BRCA2 gena, međutim postoje i drugi geni koji, kada su mutirani, sa sobom nose povećani rizik za nastanak bolesti).

Dijagnoza

Sumnja na postojanje raka dojke se može postaviti:

• kliničkim pregledom, ako postoji neki od gore navednih simptoma bolesti ili nekom od slikovnih metoda (najčešće mamografijom ili ultrazvukom dojki) u bolesnica koje su bez simptoma. 
• Mamografija je rendgenski pregled dojki kojim se mogu otkriti promjene u dojci i do dvije godine ranije od pojave prvih simptoma bolesti (promjene na koži dojke, pojave iscjetka ili kvržice). Prvi mamografski pregled svaka žena treba napraviti između 38. i 40. godine života, a žene u čijoj obitelji je zabilježeno više slučajeva raka dojke i ranije.
• Ultrazvuk dojki se provodi kao nadopuna mamografskog pregleda, može biti pretraga izbora u žena mlađe životne dobi kada se tkivo dojke bolje prikazuje ovom slikovnom metodom, a i koristi se prilikom punkcija tumora za pomoć pri navođenju punkcijske igle. 

Svakoj bolesnici kojoj je slikovnom obradom postavljena sumnja na postojanje raka dojke potrebno je učiniti:

• citološku punkciju (pretraga kojom se tankom iglom uzme uzorak za analizu, a kojom se mogu razlikovati dobroćudni od zloćudnih tumora) tumora i/ili
• biopsiju (pretraga kojom se širokom iglom ili otvorenim kirurškim pristupom uzima tkivo tumora za mikroskopsku analizu) tumora.

Konačna dijagnoza sa točnim podtipom raka dojke se dobiva isključivo na materijalu dobivenom biopsijom tumora.

Ukoliko postoje uvećani limfni čvorovi u području pazuha ili vrata (što se dodatno pregledava tijekom ultrazvučnog pregleda) citološkom punkcijom se može potvrditi postojanje metastaza u navedenim čvorovima što je bitno zbog određivanja stupnja proširenosti bolesti i planiranja liječenja bolesnice.

Dodatna slikovna obrada (RTG, UZV, CT, MRI, PET-CT, scintigrafija) se može provesti u svrhu procjene eventualne proširenosti bolesti u udaljene organe.

Liječenje

Ovisno o stupnju proširenosti bolesti kod dijagnoze i osobinama tumora, rak dojke se može liječiti različitim modalitetima:

• kirurški,
• kemoterapijom,
• endokrinom (hormonskom) terapijom,
• imunoterapijom (primjenom „pametnih lijekova“) ili
• zračenjem,
• odnosno njihovim kombinacijama.

Odluku o tome koji način liječenja je najbolji baš za vas i vašu bolest donosi multidisciplinarni tim koji uključuje kirurga, onkologa, patologa, kliničkog farmaceuta i iskusnu onkološku sestru. Tim zajednički razmatra različite aspekte same bolesti (lokalizaciju, veličinu i osobine tumora, stupanj proširenost bolesti), aspekte bolesnice (dob, opće stanje, druge bolesti od kojih bolesnica boluje) i želje bolesnice. 

Praćenje

Sve bolesnice liječene od ranog raka dojke se po završetku aktivnog onkološkog liječenja u preporučenim vremenskim razmacima kontroliraju u onkološkoj ambulanti kroz minimalno pet godina zbog povećanog rizika povrata bolesti u tom periodu. U praćenju se:

• osim kliničkog pregleda bolesnice, 
• redovito provode dijagnostičke pretrage koje uključuju mamografski i/ili ultrazvučni pregled dojki, ginekološki pregled sa ginekološkim ultrazvukom i kompletnu laboratorijsku obradu.
• Određivanje tumorskih biljega se ne provodi rutinski u praćenju bolesnica sa ranim rakom dojke.
• Sve bolesnice se educiraju i ohrabruju da jednom mjesečno provode samopregled dojki i pazuha što je od izuzetne važnosti u otkrivanju eventualnog povrata bolesti u najranijem mogućem stadiju i predstavlja dragocjenu dopunu redovitim mamografskim i ultrazvučnim pregledima. Ostale dijagnostičke pretrage se provode samo kod sumnje na pojavu aktivnost bolesti prema preporuci nadležnog onkologa.

Uznapredovali (prošireni) rak dojke je kronična neizlječiva bolest, međutim sa današnjim terapijskim dosezima se takvim bolesnicama može značajno produžiti život uz dobru kvalitetu života.

REHABILITACIJA

Rehabilitacija bolesnica nakon provođenja operativnog zahvata na dojci i/ili pazuhu, a ovisno o opsežnosti provedenog operativnog zahvata uključuje vježbe za održanje funkcionalnosti i mobilnosti ruke na operiranoj strani, jačanje snage ruke i gornjeg dijela tijela, limfnu drenažu kod postojanja otoka ruke nakon operacije limfnih čvorova u pazuhu itd. U rehabilitaciji bolesnica u smislu ponovnog uključivanja u normalan život i funkcioniranje u obitelji, poslu i društvu može sudjelovati i psihoonkolog.